držite konje, svima. 1. prvo, mapa nije sasvim netačna, jer koliko možemo da zaključimo, čovek je oduvek bio religiozan (npr. analizom grobnih mesta itd.), tako da mapa ne bi trebala da počinje sa 'neutralnom' bojom kao da ljudi još nisu bili 'nepokvareni' religijom. 2. drugo, mnogo širenja svih vera, uključujući islam, dogodilo se mirnim putem. ljudi su često u novoj religiji (posebno budizmu i hrišćanstvu) videli nešto dobro što su želeli da usvoje za sebe. zapadna kultura i učenje proizašli su iz uspona hrišćanskog monaštva, na primer. naravno, ne sporim tenzije koje prirodno nastaju kako su granice (koje, naravno, nisu u skladu sa nacionalnim granicama, već između rastućih grupa vernika) postajale jasnije. to je, naravno, upravo ono što se sada dešava sa takozvanim novim ateizmom, koji postaje posebno agresivan. 3. treće, pokušaj i hitlera i staljina da manipulišu vernicima nije (nadam se) trebao da bude dokaz da su njihove zverstva bila motivisana pobožnim hrišćanstvom! (već sam komentarisao ove zlikovce u drugim postovima na ovom sajtu, pa ću se ovde suzdržati). 4. četvrto, koliko ja znam, to je bio palestinski političar koji je tvrdio da mu je buš rekao da invadira irak. u svakom slučaju, sigurno bi bilo preuveličavanje tvrditi da je buš pokušavao da preobrati irak u hrišćanstvo invazijom, što bi očigledno bilo poenta povezivanja ovoga sa članom o vremenskoj liniji. uistinu, mnogi hrišćanski lideri (uključujući, vrlo istaknuto, papu jovana pavla ii) osudili su rat. 5. na kraju, ateizam je proizveo više hrišćanskih mučenika (onih koji nisu želeli da negiraju svoju veru zbog političke koristi) u 20. veku nego što je mučeno u ostalih 19 vekova zajedno. ovo je posebno zapanjujuće s obzirom na vrlo mali procenat ateista do kasnijeg dela veka. možda bi državni ateizam trebao biti dodat na mapu? bar u ovom slučaju granice su stvarne i ratovi su bili pravi ratovi.
zato što mi daje nadu.
jer mi se čini apsurdno.
lakše je živeti. ponekad nije važno koju religiju izabrati, da li je praktikovati ili ne, ali verovanje je važno.
verujem u boga, ali ne pripadam nijednoj posebnoj religiji.
jer je dobro verovati u nešto što te čini da se osećaš bolje ako nisi u redu...
svi moramo verovati u nešto. nije važno u šta, ali vera da postoji nešto veće od čoveka mora postojati. u suprotnom, kakva je svrha svega?
svi treba da veruju u neku veliku moć koja upravlja svime.
verujem u svog boga, koji nema nikakve veze sa dogmama katoličke crkve. znam da nešto više, duhovnije zaista postoji, ali ne želim da to tretiram na način na koji to čine katolici.
učio sam da verujem, i srećan sam, jer postoji hiljade razloga da verujem. ako želiš da ih saznaš, trebao bi da počneš odlaskom na verske časove i odlaskom u crkvu, sve je tamo objašnjeno.