sakome: "uffff. tu supykai... ne sviđa ti se... razumijem... znam... uffff" kao da izražavamo suglasnost s osjećajem koji on osjeća, ali čekamo da emocija splasne i završi, a onda razgovaramo.
ne obraćam pažnju.
ovisi o situaciji: ponekad ignoriram, ponekad objasnim da nije vrijedno ljutiti se i tući se, ponekad jako zagrlim.
ovisno o okolnostima - zbog čega se naljutilo, jesmo li na javnom mjestu ili kod kuće, jesmo li sami ili su tu i drugi članovi obitelji. ponekad mirno budem uz njih, zagrlim, trudim se nasmijati, igrati se, ponuditi nešto ugodno, ponekad im dopustim da budu sami dok se ne smire, ponekad strogo s nekoliko argumenata zamolim da prestanu bacati stvari i slično, obavezno razgovaramo kada se smire.
paimu ant ruke i kažem, kad je sve u redu.
čekam nekoliko minuta i idem razgovarati s djetetom, objasniti mu zašto nisam mogao učiniti nešto onako kako je on želio i zbog toga se naljutio.
kalbujem se mirno i pokušavam smiriti situaciju te ponuditi nešto što voli (kolačiće, vožnju biciklom ili film).