ako ne vjerujemo ni u što, bit ćemo bez straha i mogli bismo činiti grijehe. ako imamo neka uvjerenja, tada ćemo razmišljati prije nego što djelujemo... jer će postojati strah... također daje neku motivaciju za dobra djela ako vjerujemo u boga...
6
vjerujem jer imam vjeru u boga.
kao što sam spomenuo, religija vodi ljude da žive plodnim životom koji pomaže drugima da također žive mirno i u harmoniji.
nema mišljenja
upijeno od rođenja
moji roditelji su... pa i ja vjerujem.
ne vidim postojanje božanstava kao logično i nijedno od objašnjenja koje daje bilo koja religija nije dovoljno uvjerljivo da bih im povjerovao.
da budem iskren, ponekad imam osjećaj da sam jedina osoba koja zauzima ovu neobičnu usamljenost, to jest, prihvatio sam neimenovanu vjeru ne zato što sam povijesno izbjegavao religiju, već zato što se religija udaljila od mene. postalo mi je mnogo produktivnije prihvatiti ime božje, slušajući njegove riječi i nastojeći biti što poslušniji njegovim učenjima, čime definiram svoju osobnu vjeru, nego da je smjestim u denominacijsku kategoriju gdje bi bilo na meni da svoju vjeru definiraju drugi. bar na ovaj način, nisam vezan za institucionalnu dogmu ili za dugo održavane tradicionalne stavove koji imaju malo šanse za buduću reviziju ili inspekciju. moje prošlo biblijsko obrazovanje bilo je pod utjecajem i židovskih i kršćanskih izvora, i tu, u tom prostoru između njih, trenutno se nalazim, a ponekad je to vrlo usamljen prostor. ne vidim ovu vjeru kao kombinaciju dviju per se, već kao logički napredak biblijskog razuma, kada je u okruženju slobodnom od institucionalnih doktrinarnih ograničenja. otkrio sam da je mnogo lakše i korisnije preispitivati boga nego čovjeka. mislim da je osoba koja je hodala ovom zemljom prije 2.000 godina bila, i jest mesija, ali ne mislim da ni kršćanstvo ni judaizam imaju točno razumijevanje onoga što je bilo u srži njegove službe ili čemu je bio posvećen. u stvari, otišao bih toliko daleko da kažem, kada mesija dođe, bit će to mesija s kojim kršćanstvo i judaizam neće biti upoznati ili ga očekivati.
držite konje, svima. 1. prvo, karta nije sasvim netočna, jer koliko možemo zaključiti, čovjek je oduvijek bio religiozan (npr. analizom grobnih mjesta itd.), tako da karta ne bi trebala početi s 'neutralnom' bojom kao da ljudi još nisu bili 'neokaljani' religijom. 2. drugo, mnogo širenja svih vjera, uključujući islam, dogodilo se mirnim putem. ljudi su često u novoj religiji (posebno budizmu i kršćanstvu) vidjeli nešto dobro što su željeli usvojiti za sebe. zapadna kultura i učenje proizašli su iz uspona kršćanskog monaštva, na primjer. naravno, ne sporim napetosti koje prirodno nastaju kako su granice (koje, naravno, nisu u skladu s nacionalnim granicama, već između rastućih skupina vjernika) postajale jasnije. to je, naravno, upravo ono što se sada događa s takozvanim novim ateizmom, koji postaje posebno agresivan. 3. treće, pokušaj i hitlera i staljina da manipuliraju vjernicima nije (nadam se) trebao biti dokaz da su njihove zločine motivirali pobožni kršćani! (već sam komentirao ove zlikovce u drugim postovima na ovoj stranici, pa ću se ovdje suzdržati). 4. četvrto, koliko znam, to je bio palestinski političar koji je tvrdio da mu je bush rekao da invadira irak. bez obzira na to, sigurno bi bilo pretjerano tvrditi da je bush pokušavao preobratiti irak na kršćanstvo invazijom, što bi očito bilo povezano s člankom o vremenskoj liniji. doista, mnogi kršćanski vođe (uključujući, vrlo istaknuto, papu ivana pavla ii) osudili su rat. 5. na kraju, ateizam je proizveo više kršćanskih mučenika (onih koji nisu htjeli negirati svoju vjeru zbog političke koristi) u 20. stoljeću nego što je njih bilo mučeno u ostalih 19 stoljeća zajedno. ovo je posebno zapanjujuće s obzirom na vrlo mali postotak ateista do kasnijeg dijela stoljeća. možda bi državni ateizam trebao biti dodat na kartu? bar u ovom slučaju granice su stvarne i ratovi su bili pravi ratovi.
jer mi daje nadu.
jer mi se čini apsurdnim.
lakše je živjeti. ponekad nije važno koju religiju odabrati, hoće li se prakticirati ili ne, ali vjerovati je važno.
vjerujem u boga, ali ne pripadam određenoj religiji.
jer je dobro vjerovati u nešto što te čini boljim ako nisi u redu...
svi moramo vjerovati u nešto. nije važno u što, ali uvjerenje da postoji nešto veće od čovjeka mora postojati. inače, koja je svrha svega?
svi trebaju vjerovati u neku veliku moć koja upravlja svime.
vjerujem u svog vlastitog boga, koji nema nikakve veze s dogmama katoličke crkve. znam da nešto viša, duhovnija stvar doista postoji, ali ne želim to tretirati na način na koji to čine katolici.
učili su me da vjerujem, i drago mi je, jer postoji tisuće razloga za vjeru. ako želiš znati te razloge, trebao bi početi odlaziti na vjerske sate i ići u crkvu, sve je tamo objašnjeno.
vjerujem da postoji nešto, ali ne osjećam potrebu biti aktivni član bilo koje vjerske zajednice.
moram.
ja vjerujem, ali mi se ne sviđa,
kada se u tim religijama
objašnjava, ograničava, uči
besmislicama.
odgojen sam da vjerujem. ponekad daje nadu kada je nemam - vjerovati u nešto moćno izvan razumijevanja.
ponekad jednostavno pomaže preživjeti. ;)
mislim da ako osoba vjeruje, ta vjera joj pomaže da prevlada mnoge prepreke u svom životu.
čovjek, koji se pridruži religiji, gubi svoju individualnost, poistovjećuje se s članovima sekte.
vjerujem u boga, ne vjerujem u religije, međutim, sviđa mi se naš način života i mislim da je strogo povezan s kršćanstvom i trebali bismo ga zaštititi, u razumnim granicama.
ne odobravam neka pravila i ideje koje religije predstavljaju i to mi otežava vjerovanje.