nemam ništa protiv toga, sve dok nije prisilno ili iz nužde zbog stvari poput trudnoće ili novca.
ako je to ono što ljudi odluče, onda im svaka čast. to nije nešto što bih vidio da radim.
ne vidim smisao u bilo kojem braku, bez obzira je li rano ili kasno. ako voliš osobu, možeš živjeti s njom i bez braka. brak je poput dokaza drugima da "pogledajte, volimo se i želimo to dokazati svima ostalima vjenčanjem."
dobro u nekim slučajevima
mislim da postoji povećana mogućnost razvoda i nesretne bračne zajednice.
protivim se kada je rani brak prisilan, nevoljno, u skladu s tradicijama (razne razmjene, kupovine itd.). do 17. godine mislim da je jako loša odluka vjenčati se. ali kada napuniš 18, ne zvuči tako zastrašujuće. čovjek postaje punoljetan, pogotovo ako se može sam izdržavati i normalno razmišljati, zašto ne. protivim se svim tim tradicionalnim brakovima. ovo je besmislica kada je mladoženja tek 14 godina. ali 20? potpuno normalno. ako bi mi se netko zaprosio u toj dobi i znao da ta osoba to stvarno misli, potpuno bih pristala. samo je čudno zašto se može činiti nenormalnim vjenčati se ili rađati djecu s 18 ili 20 godina... ako se pita roditelje i dobro izračuna, prosjek bi bio sličan, u toj dobi većina je osnivala obitelji.
neutralno. nije za mene.
to je izbor osobe.
prebrzo je, po mom mišljenju, ljudi trebaju malo živjeti, jer prema statistikama, većina veza (oko 90%) ne traje ako se formiraju prije 30. godine.
ako ta dva čovjeka odluče napraviti ovaj korak, to je njihov izbor, bez obzira na dob (bila ona 18 ili 48 godina). ipak, zaruke ispod 18 godina činile bi mi se prečudnima...