rano ili ne, vjenčati se ako ne planirate imati djecu je nekako besmisleno u današnje vrijeme :)
***********budući da niste dodali blok za povratne informacije, ostavit ću to ovdje. dobro je da ste dodali motivacijsko pismo, ali bi trebalo biti detaljnije, posebno u vezi s istraživačkom etikom (npr. prikupljanje i rukovanje podacima, pravo na povlačenje itd.). pitanje o bračnom statusu, kao i o spolu, trebalo bi imati opciju ne otkrivati te informacije jer bi to moglo biti osjetljivo i izazvati reakciju kod ispitanika. trebali biste izbjegavati dvostruka pitanja (npr. biste li se vjenčali i jeste li se vjenčali su dva različita pitanja). pitanje o medijima gdje je vijest čitana ima opciju "drugo", ali ispitanik ne može dodati svoju opciju tamo...
ne mislim da je to zdravo.
nije za mene
neutralno. ne proturječim ranoj bračnoj zajednici.
brak prerano, mislim, ima negativne posljedice za fizičko, mentalno i emocionalno blagostanje i predstavlja prepreku za nastavak obrazovanja na višim školama, jer već postoji kućanstvena odgovornost koja zahtijeva beskonačnu količinu vremena, truda i energije.
iz mog stajališta, oženio bih se samo ako bih imao neočekivano dijete.
vjerujem da ako je osoba starija od 18 godina, onda može donositi odluke sama. s obzirom na to, nisam protiv toga.
ne mislim da osoba treba čekati, mislim da ako je osoba odrasla, da je navršila 18 godina, može potpuno biti odgovorna za svoje postupke i raditi pametne stvari, godine donose određeno iskustvo, ali neki ljudi ne postaju pametniji s godinama. dok su ljudi mladi, otvoreniji su, nisu uplašeni određenih stvari, ako mlada osoba želi biti u potpuno posvećenoj vezi, to je sjajno.
to je kao ljubav prema bebi, lijepo je, ali ti to ne treba.
mislim da je to osobna preferencija, ali ja se ne bih žurio u brak.
nije za mene. ali ako to drugi žele, mislim da je to sjajno. svaki od nas ima svoje vrijeme, neki ljudi donose veće životne odluke brže od drugih.
mislim da rani brak (prije nego što navršiš 20) može biti loša stvar, jer se mladi odrasli u toj dobi mijenjaju - napuštaju roditeljsku kuću, dobivaju prvi posao, pokušavaju upoznati sebe seksualno, pa može biti problem imati sretan brak jer ne znaš tko si zapravo i što voliš raditi. partner može utjecati da voliš iste stvari kao i oni, ali tako zaboravljaš sebe.
ako to ljudi žele, podržavam njihovu ideju!
jako protiv
nisam protiv toga, ali često se ljudi drastično mijenjaju nakon što napune 20-22 godine, tako da ta promjena u karakteru ili ponašanju može uzrokovati razvod.
mislim da je prekrasno, ali ne može to svatko napraviti.
mislim da to nije dobro. osjećam da ljudima treba vremena da prvo upoznaju sebe kako bi donijeli tu važnu odluku.
mislim da ako su ljudi zaljubljeni, nije problem vjenčati se mladi.
prilično je zrelo žuriti u brak u mladoj dobi jer ljudi još uvijek traže svoj životni put, a nakon nekoliko godina mentalno stanje ljudi može se jako promijeniti.
nemam ništa protiv toga, sve dok nije prisilno ili iz nužde zbog stvari poput trudnoće ili novca.
ako je to ono što ljudi odluče, onda im svaka čast. to nije nešto što bih vidio da radim.
ne vidim smisao u bilo kojem braku, bez obzira je li rano ili kasno. ako voliš osobu, možeš živjeti s njom i bez braka. brak je poput dokaza drugima da "pogledajte, volimo se i želimo to dokazati svima ostalima vjenčanjem."
dobro u nekim slučajevima
mislim da postoji povećana mogućnost razvoda i nesretne bračne zajednice.
protivim se kada je rani brak prisilan, nevoljno, u skladu s tradicijama (razne razmjene, kupovine itd.). do 17. godine mislim da je jako loša odluka vjenčati se. ali kada napuniš 18, ne zvuči tako zastrašujuće. čovjek postaje punoljetan, pogotovo ako se može sam izdržavati i normalno razmišljati, zašto ne. protivim se svim tim tradicionalnim brakovima. ovo je besmislica kada je mladoženja tek 14 godina. ali 20? potpuno normalno. ako bi mi se netko zaprosio u toj dobi i znao da ta osoba to stvarno misli, potpuno bih pristala. samo je čudno zašto se može činiti nenormalnim vjenčati se ili rađati djecu s 18 ili 20 godina... ako se pita roditelje i dobro izračuna, prosjek bi bio sličan, u toj dobi većina je osnivala obitelji.
neutralno. nije za mene.
to je izbor osobe.
prebrzo je, po mom mišljenju, ljudi trebaju malo živjeti, jer prema statistikama, većina veza (oko 90%) ne traje ako se formiraju prije 30. godine.
ako ta dva čovjeka odluče napraviti ovaj korak, to je njihov izbor, bez obzira na dob (bila ona 18 ili 48 godina). ipak, zaruke ispod 18 godina činile bi mi se prečudnima...
ljubav, da kraljice
samo malalietki se vjenčavaju.
mislim da, ako osoba osjeća da je vrijeme pravo i da je njegov/njen partner onaj pravi, zašto ne ići za tim.
čekaj malo, ako je to tvoja osoba, uvijek ćeš moći oženiti/la ih kasnije. a ako to nije tvoja osoba, razvod će biti težak.
helloooo korn, brak je još jedna razina posvećenosti tvojoj voljenoj osobi, potrebno je puno vremena da se njeguje odnos i ne bi se trebao žuriti. moraš poznavati većinu, ako ne i sve mane svog partnera i imati jaku volju da ostaneš s njima do kraja svog života.
opasan
ponekad radi, ali ponekad ne.
možda pričekaj malo, a onda kasnije sklopi brak!
pedofilija
mislim da je to nepromišljeno jer još nisi ni vidio svijet i ne poznaješ se potpuno. obično završi razvodom.