sakome: "uffff. tu supykai... ne sviđa ti se... razumem... vidim... uffff" kao da izražavamo saglasnost sa osećajem koji on oseća, ali čekamo da emocija splasne i završi, a onda razgovaramo.
ne obraćam pažnju.
zavisi od situacije: ponekad ignorišem, ponekad objasnim da nije vredno ljutiti se i tući se, ponekad jako zagrlim.
u zavisnosti od okolnosti - zbog čega se naljutilo, da li smo na javnom mestu ili kod kuće, da li smo sami ili su tu i drugi članovi porodice. ponekad mirno budem pored, zagrlim, trudim se da nasmejem, igram se, ponudim nešto prijatno, ponekad dozvolim da bude sam dok se ne smiri bes, ponekad strogo sa nekoliko argumenata zamolim da prestane da baca stvari i slično, obavezno razgovaramo kada se smiri.
paimu tebe za ruku i kažem da je sve u redu.
čekam nekoliko minuta i idem da razgovaram s detetom, da mu objasnim zašto nisam mogla da uradim nešto onako kako je želeo i zbog toga se naljutio.
razgovaram mirno i pokušavam da smirim i ponudim situaciju, ako se ne smiruje, da mu ponudim ono što voli (keks ili vožnju biciklom ili film).